Istorija grada
Gornji Vakuf
Okosnica Uskoplja je 27 km dugačko polje, najveće širine oko 9 km, i ukupne površine oko 130 kvadratnih kilometara. Dijeli se na gornje Uskoplje, s Uskopljem (Gornjim Vakufom) kao središtem, i donje Uskoplje, ranije s Biogradom (Pruscem) i Donjim Vakufom, a od kraja 19. st. sa Bugojnom kao središtem.
Ime mu se nerijetko izvodi od tobožnjeg ilirskog plemena Scupi ili prema latinskoj riječi episeopia (ranokršćanskoj biskupiji koja je tijekom kasne antike egzistirala na području središnje Bosne). Neki mu ime izvode po glagolu kopati, čime bi se tobože ukazivalo na region intenzivne eksploatacije rudnog blaga. Uskoplje u biti predstavlja izduženo usko polje, pa mu odatle i ime. Župa Uskoplje se u povijesnim dokumentima spominje od ranog srednjeg vijeka. God. 968. bosanski ban se sukobio s hrvatskim kraljem Krešimirom II. (948.-969.), koji je između ostalog opustošio i Uskple. Pop Dukljanin u svom Ljetopisu iz 12. St spominje Uscople.
U povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. (1235.-1270.) od 20. srpnja 1244. g. ovo se područje naziva Vzcoplem. U povelji bana Stjepana II. Kotromanića (1322.-1353.) i brata mu kneza Vladislava izdatoj između 1326. i 1329. g. knezu Vukoslavu, sinu ključnoga kneza Hrvatina, među svjedocima je i "ot Uskopla Hrvatin Vlčković (Vučković) s bratiom“. Ban Tvrtko I. je darovnicom od 11. kolovoza 1366. dodijelio župu Plivu vojvodi Vukcu Hirvatiniću. Župu Plivu je od župe Uskopla dijelila Krtova ela (Krta jela). Vojvoda Sandalj Mranić je 1414. g. pobjegao pred Osmanlijama u brda Uskopla. U povelji od 19. veljače 1444. kojom je aragonsko-napuljski kralj Alfons V. potvrdio Stjepanu Vukčiću njegove posjede ovaj kraj se naziva Vsopio. U povelji kralja Stjepana Tomaša (1443.-1461.), izdatoj braći Dragišićima 22. kolovoza 1446. g., spominje se "i selo Gmići u Uskoplu s pravimi medmi". Sredinom 15. st. ovaj kraj se u Splitu naziva Uscoplie partim Basnae . Hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin (1458.-1490.) poveljom od 6. prosinca 1463. g. daruje Vladislavu Hercegoviću, njegovu sinu Balši i njihovim potomcima, uz Ramu i Livno, također i cijelo Usthopye. U dubrovačkim službenim spisima 1475. g. susreće se termin Schoppic. U službenom izvještaju, što ga je 1626. g. za austrijskog cara Ferdinanda II sačinio Splićanin Atanazije Jurjević (Georgiceo), ovaj kraj se navodi kao Scopia.
Osmanlijski putopisac Evlija Čelebi je sredinom 17. st. boravio u Pruscu u Uskopyu. U izvještajima apostolskih administratora Bosanskog vikarijata i franjevačkimkim kronikama rijetko se zaobilazi Scopiae, Scopie, Skopje, Schoppie, Scopje. God. 1878. austrougarska uprava je uspostavljena i na području Skoplja. Hrvati područje od Gornjeg do Donjeg Vakufa oduvijek nazivaju Skopljem. U Uskoplju, odnosno Skoplju, do 1993. g. postojalo je šest rimokatoličkih župa.
Ovakav sadržaj će te naći na večini stranica koje su pisali hrvati, a koje govore o istoriji GornjegVakufa. Oni tu naravno žele reći da uskoplje kao grad postoji odavno i da je promjena imena grada iz Gornji Vakuf u Uskoplje potpuno opradano. Međutim ako bolje pogledate uvjerit će te se da se tu cijelo vrijeme govori o jednom širem podrućju. U svim tim spisima gdje se spominje uskoplje misli se na cijelu dolinu rijeke Vrbas od njenog izvorišta do Donjeg Vakufa. U kojoj je bilo više naselja i ima ih i danas dan, i ne samo da ima naselja tu su smjestana i tri grada: Gornji Vakuf, Bugojno i Donji Vakuf. Pitam se da li bi i ta dva grada trebala da se zovu Uskoplje. Ali šalu na stranu, evo nekoliko činjenica koje govore pravu istino o nastanku ove varoši.
Gornji Vakuf kao grad osnovan je za vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, a svoj postanak zahvaljuje Aktu o uvakfljenju kojim se zasnivala varoš, i to obično prvo izgradnjom džamije na trgu, a onda izgradnjom pratećih objekata, što se i desilo 1592. godine kada je izgrađena džamija Mehmed bega Stočanina. Dakle do tada na mjestu Gornjeg Vakufa nije postojao nikakav grad. Svo stanovništvo je živjelo na selima i bavilo se poljoprivredom i stočarstvom.
Prema raspoloživim podacima o bosanskim varošicama koje svoj postanak imaju zahvaliti instituciji vakufa, uvijek su postojale strateške, prometne ili koje druge opće potrebe da se na određenom prostoru uspostavi odgovarajući urbani centar, pa se i pojedinim favorizirajućim mjerama kao sto su poreske olakšice nastojalo u te centre privući stanovništvo.
Hrvatsko stanovništvo je sve do stvaranja titove Jugoslavije živjelo u okolnim selima, i tek pravljenjem fabrika počinju da se doseljavaju u grad, 1960 godine u gradu Gornjem Vakufu živjele su samo dvije hrvatske porodice. ( ako ne vjerujete meni, a živite u Uskoplju, jednostavno pitajte svoga tatu gdje mu se rodio otac ili djed)
Recimo i ovu zanimljivu činjenicu da je današnja crkva u gornjem Vakufu izgrađena tek 1931. godine.
Ime mu se nerijetko izvodi od tobožnjeg ilirskog plemena Scupi ili prema latinskoj riječi episeopia (ranokršćanskoj biskupiji koja je tijekom kasne antike egzistirala na području središnje Bosne). Neki mu ime izvode po glagolu kopati, čime bi se tobože ukazivalo na region intenzivne eksploatacije rudnog blaga. Uskoplje u biti predstavlja izduženo usko polje, pa mu odatle i ime. Župa Uskoplje se u povijesnim dokumentima spominje od ranog srednjeg vijeka. God. 968. bosanski ban se sukobio s hrvatskim kraljem Krešimirom II. (948.-969.), koji je između ostalog opustošio i Uskple. Pop Dukljanin u svom Ljetopisu iz 12. St spominje Uscople.
U povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. (1235.-1270.) od 20. srpnja 1244. g. ovo se područje naziva Vzcoplem. U povelji bana Stjepana II. Kotromanića (1322.-1353.) i brata mu kneza Vladislava izdatoj između 1326. i 1329. g. knezu Vukoslavu, sinu ključnoga kneza Hrvatina, među svjedocima je i "ot Uskopla Hrvatin Vlčković (Vučković) s bratiom“. Ban Tvrtko I. je darovnicom od 11. kolovoza 1366. dodijelio župu Plivu vojvodi Vukcu Hirvatiniću. Župu Plivu je od župe Uskopla dijelila Krtova ela (Krta jela). Vojvoda Sandalj Mranić je 1414. g. pobjegao pred Osmanlijama u brda Uskopla. U povelji od 19. veljače 1444. kojom je aragonsko-napuljski kralj Alfons V. potvrdio Stjepanu Vukčiću njegove posjede ovaj kraj se naziva Vsopio. U povelji kralja Stjepana Tomaša (1443.-1461.), izdatoj braći Dragišićima 22. kolovoza 1446. g., spominje se "i selo Gmići u Uskoplu s pravimi medmi". Sredinom 15. st. ovaj kraj se u Splitu naziva Uscoplie partim Basnae . Hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin (1458.-1490.) poveljom od 6. prosinca 1463. g. daruje Vladislavu Hercegoviću, njegovu sinu Balši i njihovim potomcima, uz Ramu i Livno, također i cijelo Usthopye. U dubrovačkim službenim spisima 1475. g. susreće se termin Schoppic. U službenom izvještaju, što ga je 1626. g. za austrijskog cara Ferdinanda II sačinio Splićanin Atanazije Jurjević (Georgiceo), ovaj kraj se navodi kao Scopia.
Osmanlijski putopisac Evlija Čelebi je sredinom 17. st. boravio u Pruscu u Uskopyu. U izvještajima apostolskih administratora Bosanskog vikarijata i franjevačkimkim kronikama rijetko se zaobilazi Scopiae, Scopie, Skopje, Schoppie, Scopje. God. 1878. austrougarska uprava je uspostavljena i na području Skoplja. Hrvati područje od Gornjeg do Donjeg Vakufa oduvijek nazivaju Skopljem. U Uskoplju, odnosno Skoplju, do 1993. g. postojalo je šest rimokatoličkih župa.
Ovakav sadržaj će te naći na večini stranica koje su pisali hrvati, a koje govore o istoriji GornjegVakufa. Oni tu naravno žele reći da uskoplje kao grad postoji odavno i da je promjena imena grada iz Gornji Vakuf u Uskoplje potpuno opradano. Međutim ako bolje pogledate uvjerit će te se da se tu cijelo vrijeme govori o jednom širem podrućju. U svim tim spisima gdje se spominje uskoplje misli se na cijelu dolinu rijeke Vrbas od njenog izvorišta do Donjeg Vakufa. U kojoj je bilo više naselja i ima ih i danas dan, i ne samo da ima naselja tu su smjestana i tri grada: Gornji Vakuf, Bugojno i Donji Vakuf. Pitam se da li bi i ta dva grada trebala da se zovu Uskoplje. Ali šalu na stranu, evo nekoliko činjenica koje govore pravu istino o nastanku ove varoši.
Gornji Vakuf kao grad osnovan je za vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, a svoj postanak zahvaljuje Aktu o uvakfljenju kojim se zasnivala varoš, i to obično prvo izgradnjom džamije na trgu, a onda izgradnjom pratećih objekata, što se i desilo 1592. godine kada je izgrađena džamija Mehmed bega Stočanina. Dakle do tada na mjestu Gornjeg Vakufa nije postojao nikakav grad. Svo stanovništvo je živjelo na selima i bavilo se poljoprivredom i stočarstvom.
Prema raspoloživim podacima o bosanskim varošicama koje svoj postanak imaju zahvaliti instituciji vakufa, uvijek su postojale strateške, prometne ili koje druge opće potrebe da se na određenom prostoru uspostavi odgovarajući urbani centar, pa se i pojedinim favorizirajućim mjerama kao sto su poreske olakšice nastojalo u te centre privući stanovništvo.
Hrvatsko stanovništvo je sve do stvaranja titove Jugoslavije živjelo u okolnim selima, i tek pravljenjem fabrika počinju da se doseljavaju u grad, 1960 godine u gradu Gornjem Vakufu živjele su samo dvije hrvatske porodice. ( ako ne vjerujete meni, a živite u Uskoplju, jednostavno pitajte svoga tatu gdje mu se rodio otac ili djed)
Recimo i ovu zanimljivu činjenicu da je današnja crkva u gornjem Vakufu izgrađena tek 1931. godine.
